Home U skretanje


 

 

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske

 

Trnjanska cesta 11f

Zagreb, 10000

tel.:  00385 1 378 31 71

fax.: 00385 1 457 60 07

e-mail: spvh@zg.t-com.hr

OIB: 85555259238

žiro-račun: 2360000-1101367698

 


U skretanje
Mica PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 07 Studeni 2011 13:43

Jeste li se ikada uhvatili kako maštate da idete na romantično putovanje vlakom? Zima.  Noć.   Magla.  E sad, možda vam je teško zamisliti ali ne i nemoguće: vlak tiho klizi (brzinom većom od vozila na cesti) a vi udobno zavaljeni u sjedalu vlaka u odjeljku u kojem je ugašeno svijetlo (ni odjeljci s udobnim sjedalima više ne postoje) i toplo.

Ništa se naravno ne vidi, samo svjetla signala i željoši uz prugu koji ispraćaju prolazeći vlak sa svojim ručnim svjetiljkama…


Privitak:
Download this file (mica.pdf)mica.pdf[ ]126 Kb
 
Drugi zakon termodinamike PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 04 Rujan 2011 18:02

golub2u skretanje by nenad katanich


Za one kojima prirodne nauke nisu jača strana (a opće je poznato da se željoši sastoje od dvije grupe ljudi a) lijenih seljaka  i b) propalih đaka) u teoriji znači da svaka organizacija ili red koji nije upravljani ili održavan teži ka raspadu ili kaosu. Što to znači u praksi?


Djelovanje tog zakona možemo vidjeti na našoj miloj nam i dragoj firmi. Ne, daleko od toga da bih rekao da se njome loše ili uopće ne upravlja – ja nisam kompetentan da to procjenjujem (pogledaj uvodnik ovog teksta). Ali zanimljivo da mi je prije nekog vremena došao neki djedica u prometni i rekao da je on tu bio četrdesetih i pedesetih godina prometnik.

Prvo se dugo osvrtao i rekao da osim što ima kompjuter, radio stanica i tk-pult ništa nije drugačije. Pitao sam ga da li je siguran. Opet je gledao i reče sve izgleda starije, kao i ja, sve se raspada, kiša probija na sve strane, i golubovi na sve strane – znate što već mislim – što je u njegovo, teško i siromašno vrijeme, ipak bilo nezamislivo.

Kad smo kod urednosti firme, posebna zahvala mojoj dragoj supruzi koja ulaže pojačane napore na održavanju moje službene odjeće, atakovane od strane kolodvorskih golubova i rukohvata „pulmana“ Putničkog prijevoza.

Pruge se zatvaraju, sada bi bez problema svatko dobio u željezničkoj školi peticu iz željezničke geografije, koliko pruga u prometu imamo… Kao prijevoznika više nas nitko ne shvaća ozbiljno, mediji se samo naslađuju stvarnim ili isforsiranim aferama u miloj nam firmi.

A mom rodnom mi Osijeku, otkad je otvoren u susjedstvu novi autobusni kolodvor, mi sa svojim rupama od granata, otpalom fasadom, žutim zidovima ureda od pušačkog dima, trošnom nadstrešnicom i zaflitani od golubova – djelujemo jadno, jadnije ne može biti.

Povlačim ovo zadnje, jer sam toliko puta bio demantiran, uvijek može gore!

Što bi rekli, gledam i ne vjerujem, vlakovi stoje danima ispred cestovnih prijelaza jer nema novca za nabavu dijelova za popravak. Željeznica je općenito postala simbol za loše stvari.

Vlakovi se raspadaju, infrastruktura propada, a konkurencije nemamo. Ne zato što smo tako dobri da nam konkurencija ne može ništa, nego nemamo čime konkurirati. Brzina? Udobnost?  Kvaliteta?  Mreža?  Sigurnost?

Naša najbolja rješenja su u najboljem slučaju mediokritetska.

Sve više i više mislim kada bi stvar dali rail-fanovima s interneta, ljudima koji imaju srce za željeznicu, kojima ne treba plaća kao prometnicima od 12.000 kn (još nisam uspio supruzi objasniti gdje sam potrošio navedenu razliku od javno objavljene moje plaće i onoga što donesem kući).

Gdje je volja, srce, entuzijazam, kao na primjer kod djece na pionirskoj željeznici pod upravom MAV-a u Budimpešti ili hrpe vlasnika malih privatnih, uzanih željeznica diljem svijeta?

Zašto nas se stide, podcjenjuju i vrijeđaju nas, a mi svi skupa idemo prema dolje, propadamo?

 
Djeda drumom, baba šumom i obratno 2 PDF Ispis E-mail
Subota, 18 Lipanj 2011 09:09

vc_08062011_004

u skretanje by nenad katanich

 

Ah, uvijek s nestrpljenjem očekujem informacije o tome gdje se nešto radi, gdje će biti ugrađena neka nova oprema , modernizacija i veselim se kao malo dijete tim vijestima. Ali kao i uvijek, brzo me ohlade i to po drugi put…..

Na promociji knjige  „Po kapi se dan poznaje“ kolegama iz Koprivnice rekao sam da im zavidim na postavnici. Tako sam donedavno mislio i o kolegama u Vinkovcima. Ali sve se mijenja… U svibanjskom broju „Željezničar“-a , nahvaljen je remont  Vinkovci – Tovarnik, gdje umjesto telekomandni piše telekomunikacijski dispečer i citiram: ….“bit će to najsuvremenija dionica na hrvatskome dijelu X.paneuropskog koridora…“ i s fotkom nekog stajališta (prema EVP u pozadini pretpostavljam -Jankovci).

Idilično.

Ali , uvijek taj ali… (ako vam se više sviđa može i  riječ „međutim“)

U sklopu modernizacije i „najsuvremenije dionice“ nema fotke postavnice u Vinkovcima koja je nekad bila pojam modernizacije. Nije da nije ništa napravljeno. Je i te kako. U inače ne baš prostranu prostoriju na vrhu tornja u lijevo krilo su ubačeni telekomandni uređaji za „najsuvremeniju dionicu“ predviđeni za rad nekoliko dispečera. Tako bi pored, za sada, tri prometnika bila i tri dispečera. Neka je veselije. To je dobro za disko, ali za radnu atmosferu gdje stalno zvrče telefoni i kojekave indikacije…

S tim da ima još jedno genijalno rješenje: dispečeri sjede lijevo s pogledom prema kolodvoru (nad kojim imaju nadzor prometnici), a prometnici desno s pogledom prema pruzi (nad kojom imaju nadzor dispečeri).

Ali kao u svakoj dobroj teleshop reklami slijedi. „ I to nije sve…“

Ostakljeni zidovi s metaliziranim staklima, postavljenim ukoso prema dolje, gdje je bila dobra vidljivost u skoro svim, pa čak i nekim ekstremnim uvjetima - ne valja. Glupa Njemačka koja je to izmislila i proizvela.

To je sve lijepo zamijenjeno sa novom stolarijom postavljenom naravno okomito, da oborine udaraju po staklu (TK-dispečeri i tako ne moraju gledati van – nego samo u monitore) i ako se želi vidjeti najbliža „lira“ treba otvoriti prozor.

A pošto moj mali zaostali mozak ne može prihvatiti činjenicu da su umjesto metaliziranih stakla ugrađena obična (da se kada grane sunce ne vide indikacije na komandnom stolu) zbog štednje na svim nivoima, moje subjektivno objašnjenje glasi:

1. Prometnici moraju biti koncentriraniji jer moraju sada bolje buljiti  u indikacije na stolu;

2. Prometnici moraju biti koncentriraniji jer ih sada svaki unter ili ober šef može vidjeti s perona da tamo gore ne zabušavaju.

I sada bi moga netko reći – pa što se sada netko buni, moglo se to i prije. Moglo se – ali nije. Ukazivano je na to i odgovor bi jednostavno bio otprilike ovako: što ima tko govoriti, valjda sam ja stručnjak, to košta toliko manje, i zašto bi mi orali kopirati rješenja izvana nisu oni izmislili željeznicu…

A jesu i Njemačka i Mađarska, za nas i doslovno i figurativno su izmislili željeznicu, ali je očito da mi možemo puno bolje što navedeni primjer pokazuje. Samo da se kojekakvi nestručnjaci, koji će boraviti i raditi u tom prostoru ne miješaju u struku koja to osmišljava…

Zato kolege koj radite na postavnicama, strepite od vinkovačkog primjera.

Kolege vinkovčani, najbolje  sami skupite od plaće pa si makar kupite venecijanere, pa ako vam dozvole da ih stavite da vas ne žeže sunce (ali ja već vidim da je to ugroza sigurnosti prometa).

Eh, blaženi moji golubovi na peronu i njihove kakice- bombice kojima nas stalno nesebično obasipaju.

Ažurirano Subota, 18 Lipanj 2011 09:12
 
Djeda drumom, baba šumom i obrnuto PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 02 Lipanj 2011 21:13

molitva2 webu skretanje by nenad katanich

Ah, uvijek s nestrpljenjem očekujem informacije o tome gdje se nešto radi, gdje će biti ugrađena neka nova oprema, modernizacija i veselim se kao malo dijete tim vijestima. Ali kao i uvijek, brzo me ohlade…

Počeo je remont Križevci – Koprivnica. Dugo očekivano na jednom od najprometnijih dijelova  naše infre.

Ali, kod nas uvijek jedno te isto. Vrla putnička služba nema blage što i kako, putnici za mjerodavne informacije opet se naravno obraćaju prometniku, iako će kod pregovaranja o plaći biti riječi kako smo i „mi“ jednaki kao i „oni“. Ali to je već opet druga priča.

I uvijek isto. Hrpa buseva koji voze umjesto vlakova, posvemašnja zbrka i gungula.  I ako što moji željoši komentiraju, rastjerati će i ono malo putnika…

Tako imamo nekog uzmimo dobronamjernog i naivnog putnika n.n. koji ima namjeru ići iz Osijeka za Zagreb vlakom 980 jer mora stići npr. u bolnicu u Zagrebu u 8 h, pa nema druge alternative. Već zna da je to duga i zamorna vožnja cijelu noć, i već kada je putovao prošli put kičmu su mu ubila nova sjedala u vagonima.

A sada nekako se sklupča u neudobnom sjedalu i misli uhvatiti dio noći da odspava. Ali u gluho doba noći, oko 3,45 h  -hajmo Koprivnica na bus do Križevaca.,, pa na vlak do Zagreba. Prebijen, doktor u bolnici u Zagrebu mu može samo utvrditi da je zadobio i PTSP vožnjom vlakom HŽ.

Ha, ha!

I tako nitko od gro menagera ne putuje vlakom, a kamoli noćnim vlakom. A i savjeti koji dolaze s terena (ako npr. da vlak za vrijeme zatvora ide preko Bjelovara ili za nuždu Varaždina) izgledaju potpuno apstraktno i nebulozno.

Ili čak nešto svemirski revolucionarno: pošto navedena koridorska dionica u perspektivi treba biti dvokolosječna, da se recimo izgradi novi drugi kolosijek (jer i konstrukcija kolodvora na toj dionici ima kapacitet za dva pružna kolosijeka) na koji se premjesti promet i zatvori se stari kolosijek i obnovi.

Zaključak: tko im je kriv kada idu željeznicom. A neki neuki i nestručni daju kojekakva rješenja koja nemaju „stručne“ osnove.

I svugdje isto. U Brodu i Vinkovcima porušene betonske nadstrešnice i sada naravno nema ničega. Udri kišo, ožeži sunce po onima koji su odlučili putovati vlakom.

P.S.: najnoviji biser – dok sam pisao ovaj članak, javili su mi se kolege iz Vinkovaca da na postavnici se skidaju metalizirana stakla i stavljaju obična – garant poboljšanje sigurnosti prometa, a i zaštite na radu!

 
"Bez naslova" PDF Ispis E-mail
Subota, 16 Travanj 2011 08:31

no smokingu skretanje by nenad katanich

Ako ste se nadali da će sada napokon biti malo humora – grdno se varate!

Kome bi moglo biti do smijeha?

Kada sam na web-u sindikata strojovođa vidio sliku poginulog kolege željezničara, shvatio sam da ga znam iz viđenja. Pa, što da ga i ne znam?

I dok odmah slijedeći dan, ma što sljedeći dan, to isto večer gledam željoše koji idu na posao i tek usput spomenu stradao, poginuo…..A onda po starom što imamo za jauznu, kada će plaća, politika, sport….i smijeh.

Ne kažem da bi sada svi trebali neutješno žaliti, ali ipak, to je dio naše željezničke obitelji….

Čak imam osjećaj da se i uprava pridružila općoj bešćutnosti, pa nema one uobičajene „čitabe“ da se trebaju pooštriti mjere nadzora i izvršenja prometa, radna disciplina….

A kamoli neke ozbiljnije analize i mjera. Naši korisnici prijevoza već su došli do zaključaka: HŽ je osim što je nebrojeno puta dokazao da je nepouzdan prijevoznik, sada dokazao i da je nesiguran. Primjer reakcije moje supruge. Od nesreće u Rudinama više ne idemo vlakom u Split, a sada više ni u Rijeku.

A zamislite kao drugi ljudi reagiraju, pogotovo što se u javnosti uporno i sistematski gradi loša slika o željeznici tipa „zločesti vlak naletio na nevinog čovjeka koji je pripit vozio automobil i polomio brklju koja se iz čistog mira i ničim izazvana spustila na cestu…“

Ažurirano Četvrtak, 21 Travanj 2011 05:38
Više...
 
«Početak«1234»Kraj»

Stranica 1 od 4
 

U SJEĆANJE

kreso vukovar 2008

Čovjek  može postići  svašta  u životu:  karijeru, osvojiti  medalje, ugrabiti moć,  zaraditi novce, sagraditi kuće,  imati puno djece…

Ipak, najviše što možemo postati,  biti,  je  ecce  homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno.  I zato  kada se budemo sjećali Kreše sjećat  ćemo se Čovjeka.

Ecce homo,  ecce  Krešo!