u skretanje by nenad katanich

Sve je više na „intranet“ portalu HŽ-a internih oglasa za popunu radnih mjesta. Moram priznati da mi je to postalo vrlo zanimljivo. Skoro svaki dan pogledam koja su radna mjesta unutar mile nam i drage firme zanimljiva. Interni oglasi su mi čak zanimljiviji i od „Oglasne ploče“ na kojoj guštam što zaposlenici u „hramu željezničkog prometa“ u „Žutoj kući“ imaju za gablec i po kojoj cijeni, Te u skladu s tim predajem narudžbu dežurnom kuharu u smjeni  - ipak uprava zna što je hranjivo i zdravo. Ali o tome drugi put. Vratimo se na interne natječaje.

Moram priznati da sam  se i ja javio na jedan. Smatram to poštenim načinom natjecanja. Nije kao prije – izgledaš koje bi radno mjesto moglo postati slobodno, pa onda hodočastiš kod šefova i direktora, provodiš metode zamolbi tipa „molim gornji naslov, da mene niže potpisanog…“ , otpočinješ s metodama stupnjevanog uvlačenja  - od prvog stupnja, što znači da sam jako ljubazan, pa do krajnjeg da sam toliko  naporan da „nadređeni“ požali svoj položaj i veliku plaću…

Druge metode (za koje se ne mogu pozvati na zakon o slobodi mišljenja) ili anonimnog blaćenja putem pamfleta neću ni spominjati jer su ispod razine ljudskog dostojanstva.

Samo to je sve nekako monotono, dosadno i u krajnjoj liniji i dosadno. Zašto? Ako izbacimo onaj nedokazani mit o plavim omotnicama, janjcima, prascima… nitko ne profitira, a i kandidati ne moraju uložiti poseban trud. Samo sklepaju par riječi na papir da se javljaju na taj i taj natječaj, da si uzoran djelatnik, potpis. Čak se i ne vodi računa o „gramatiki“ i pravopisu. Na kraju se jave oni koji izgube i naravno opanjkavaju da je natječaj bio nepošten, da je izabran nesposoban(na)…

Kao da nikada nisu čuli za olimpijsko geslo:“Važno je učestvovati a ne pobijediti!“ . A i u skladu s onim brže,bolje,više,jače  onaj koji je pobijedio na natječaju ima veći rejting  -nije isto biti izabran između dva protukandidata ili trideset šest.

Stoga bi interno natjecanje trebali učiniti još poštenijim , profitabilnijim , pa ako hoćete i zanimljivijim, da ne kažem zabavnijim.

Trebali bi sve kandidate (koji bi naravno svoju kandidaturu potkrijepili  određenim novčanim iznosom)  uključiti u reality-show. Kandidati bi se natjecali iz tjedan u tjedan u raznim disciplinama, ovisno o potrebama radnog mjesta i mašti povjerenstva.

Naravno, ne smijemo zanemariti i telefonsko glasovanje i glasovanje putem SMS i interneta. Svi bi mogli učestvovati u izboru kandidata. A i zaradili bi  lijepu cifricu i svi se dobro zabavili, a ako bi u to uključili i medije, poboljšali bi sliku mile nam firme u javnosti.

Dobitak bi mogli dijeliti na humanitarne svrhe, nagradu „nadređenima“  i povjerenstvu (pa bi prestao onaj gore navedeni mit) i na kraju skromne poklončiće za one koji su izgubili i na kraju veliki tulum.