Jedan kolega željezničar, inače vozni vlakovođa, ima jednu simpatičnu uzrečicu koja je naslov ovog teksta. Kad ga netko očito sekira i neka situacija mu ide na živce – on samo presječe i kaže – cvijeće.
Koliko poznanika i prijatelja kad me sretne kaže – lako tebi – ti radiš u državnoj firmi. Nemaš gazdu koji te „masira“ redovita plaća (i to dobra),……
A što reći ? Vi cijenjeni kolege znate najbolje kako nam je, samo kao to objasniti? Povećanje plaće prema zadnjem ugovoru bilo je obećavajuće, svi potpisali, ali na kraju ništa, mrtvo slovo na papiru…..
Cvijeće!
Kao mali od starih željezničara slušao sam priče o velikim i strašnim željezničkim nesrećama: Zagreb, Knin, Stalać……..
Sada gledam na TV-u i ne vjerujem što vidim: Rudine, Pećine, Zagreb………
A samo kako su se obrušili na željezničare iz svih oružja: te imaju velike plaće, te nerade ništa, te su nepismeni, te imaju nerazumne zahtjeve…
Malo, malo pa u eteru radio postaja direktno se javlja (navodno!?) jadan i uplašen putnik, koji se eto, našao u željezničkima raljama, i kojeg zlostavljaju na sve moguće i nemoguće načine.
Cvijeće!
