Okrugli stol na temu „Budućnost lokalnog željezničkog prometa“ 30. siječnja 2012. u Daruvaru bio je iznenađujuće dobro posjećen. Na žalost, nije dao odgovor na zadanu temu. Gosti su se uglavnom bavili problemima neorganiziranosti, neizvršenja obećanog i sl. Organizacija je bila za pohvalu, gosti saborski zastupnici, predstavnici lokalnih uprava i željezničari. Sve se dogodilo, osim zaključaka.
Čekajući na njih nudimo naš video pregled tog okruglog stola.
29. siječnja 2012. je tijekom poslijepodneva postavljana, a navečer, kako je i najavljeno otvorena putujuća izložba fotografija "Povratna karta“. Koncipirana je kao priča o životnom putu, odrastanju, utjecajima, obitelji. „Moj put je ispričan u obliku izložbe, no to nije samo moj put, jer svaki mladi čovjek ide tim putem samo ga priča na drugačiji način. Izložba je postavljena u vlaku, simbolu naših putovanja, a podsjeća mlade ljude kako je ponekad potrebno kupiti povratnu kartu", izjavila je autorica. Ovaj projekt, ova izložba ujedno je diplomski rad Petre Slobodnjak koji je najavila prije nekoliko mjeseci tražeći način kako ga realizirati. Našli smo se u predvorju HŽ-ove zgrade u Mihanovićevoj; otkud je sve krenulo. Mada su drugi pružili puno veću pomoć, drago mi je što sam dio tog jedinstvenog događaja. Osim što je izložba Petrina priča o životu, studentskim lutanjima, i koječemu drugom, izložba je i lijepa priča o željeznici koju često i ne vidimo. Tako je i nastao ovaj video – kao namjera da kroz priču glavnih aktera pozove na povratak putovanju vlakom.
U društvima nastalim podjelom jedinstvenih HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o. postoji najmanje šest-sedam sindikata. Zajedničko nam je da štitimo interese svojih članova i da želimo boljitak željeznici u RH. Na tim pozicijama smo identični. U pravilu se slažemo i oko većine problema koji dominiraju u društvima nastalim podjelom jedinstvenih HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o. Razmimoilaženja postoje oko sagledavanja uzroka problema. Mi u SPVH-u smatramo da je i to normalno. To je demokracija. Pravo na mišljenje. Zato i postoje demokratski procesi usuglašavanja mišljenja. SSH uputio je „Otvoreno pismo premijeru i ministru mora prometa i infrastrukture“ sa svojim viđenjem problema i uzroka problema u društvima nastalim podjelom jedinstvenih HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o. Sa dijelom iznesenog slažemo se u potpunosti a sa dijelom imamo potpuno dijametralna stajališta. Imamo pravo ne slagati se u svemu. Neslaganja i dobronamjerne kritike u pravilu dovedu do ispravnog rješenja. Kako doći do ispravnog rješenja, do istine? Jednostavno. Treba saslušati i drugu stranu, to je stari pravnički aksiom dokazivanja pravde. Treba čuti sve svjedoke i njihove verzije istina. Pogotovo se to odnosi na optuženog. Moramo jednostavno smiriti loptu „spustiti je na zemlju“ a svaku tvrdnju potkrijepiti dokazima, carta canta. Potpuno razumijemo kolege iz SSH-a, njihovu ogorčenost i emotivne naboje. Ipak, borba protiv kriminala, nepravdi i svih anomalija u cijelom društvu pa tako i u društvima nastalim podjelom jedinstvenih HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o. treba počivati na dokazima. I trebamo hladne glave. Emocije, populistički pristup i prozivanje pojedinaca bez jakih dokaza dovode do ugrijanih atmosfera i zakona linča, zakona ulice. A to nam ne treba. Budućnost trebamo graditi svi zajedno, trezveno, hladnih glava. I ne trebaju nam nepotrebne tenzije.
Anto Iličić, tajnik Sindikata prometnika vlakova Hrvatske
p.s. Ovaj komentar upućen je premijeru i ministru.
Poziv na javnu raspravu o materijalu pretencioznog naslova Studija… uprava HŽ Infre pokušala je uz prikupljene statiste trasirati put legaliziranja nezakonitog materijala. Kako su se pripremali za tu raspravu svjedoči dovođenje najmanje 4 (četiri) snagatora koji su im trebali osigurati dominaciju i konačnu riječ. Tad bi nas potopili.
Ovdje donosimo kompletan video, bez komentara i bez režiranja, tako da u prvom redu naši članovi, a onda i svi drugi posjetitelji naše Internet stranice imaju informaciju koliko je bilo burno i teško oduprijeti se nasrtaju na radnike Prometnih poslova.
Čovjek može postići svašta u životu: karijeru, osvojiti medalje, ugrabiti moć, zaraditi novce, sagraditi kuće, imati puno djece…
Ipak, najviše što možemo postati, biti, je ecce homo… biti čovjek. To je bio Krešo. Jednostavno. I zato kada se budemo sjećali Kreše sjećat ćemo se Čovjeka.